Vladimir Kecmanović rođen je 1972. godine u Sarajevu, gde je završio osnovnu i srednju školu. Opštu književnost sa teorijom književnosti diplomirao je 1997. na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Do sada je objavio više pripovedaka i romane Poslednja Šansa (1999), Sadržaj Šupljine (2001), Feliks (2007) i Top je bio vreo (2008). Za Feliksa,
koji se našao u najužem izboru za NIN-ovu nagradu, dobio je nagradu Branko Ćopić.
Za Top je bio vreo dobio je stipendiju Fondacije Borislav Pekić za roman u nastajanju. Top je bio vreo takođe je ušao u najuži izbor za NIN-ovu nagradu i dobio je nagradu Meša Selimović. Upravo je završeno snimanje istoimenog
igranog filma po ovom romanu. Živi i radi u Beogradu. Vlasnik je i urednik
izdavačke kuće VIA. Kolumnista je listova Politika i Večernje novosti.
Feliks je roman koji dolazi posle dve rane prozne knjige u
kojima se Vladimir Kecmanović opraštao od svojih studentskih
dana i generacijskih preokupacija. Feliks donosi
čudne portrete oca i sina, gradi neobičnu i vernu sliku
godina inflacije i oskudice u kojoj su jedni bežali iz zemlje,
a drugi se snalazili na svakakve načine. Uz zaplet sa oštrim
i neočekivanim preokretima, knjiga je postala slika jednog
doba, a njen književni stil upečatljiv doprinos srpskoj
literaturi.
Top je bio vreo je nemoguća knjiga. U njoj piše ono
što niko ne sme da zna, da su u Sarajevu živeli građani
koji nisu bili ničiji, i samim tim prošli najgore. U ime te
prećutane istine, u kojoj se dramatično slikaju i oni koji
grad drže pod opsadom i oni koji sprovode unutrašnju
opsadu nad građanima, Kecmanović se vinuo u najvišu
književnu sferu. Srpska književnost je još potresena ovom
zrelom staralačkom drskošću.
Uz novi roman Sibir koji takođe izlazi u Putevima i sa
kojim ova dela čine jednu stilsku i tematsku celinu, pa bi
se moglo govoriti o trilogiji propadanja na kraju prošlog
veka, romani Vladimira Kecmanovića su danas najveći
izazov za čitanje.