Marko Tulije Ciceron ( 106. — 43. p. n. e.) je bio rimski državnik, književnik i besednik. U rodnom Arpinu njegova porodica, Tullii, bila je povezana sa drugim uglednim porodicama niže aristokratije kojoj su pripadali i Marii. Kada se rodio Ciceron vlast njegova dede, koji je upravljao celim imanjem i porodicom, još je bila neokrnjena. Ciceronov otac je dečacima Marku i Kvintu obezbedio najbolje obrazovanje. Preselio se sa njima u Rim. Znao je da plaćeni vaspitači — robovi ili oslobođenici — nisu više dovoljni učitelji. Sinove uvodi u kuće uglednih aristokrata rimskih, u ekskluzivne „salone" gde dišu vazduh visoke kulture i visoke rimske politike. Najznačajniji je za Ciceronovo obrazovanje bio Mukije Skajvola (Mucius Scaevola, konzul 117. p. n. e.), poznati pravni stručnjak. Ciceron se sprijateljio c Atikom, koji će celoga života ostati njegov najbliži prijatelj. Atik je Cicerona druga vodio na predavanja filozofa Fedra, glavara epikurovske škole u Rimu. Ali je Ciceron više cenio predavanja akademičara Filona iz Larise, a od 87. p. n. e. u kući Ciceronovog oca boravi i stoičar Diodot koji je umro oko 60. p. n. e., pošto je Cicerona odredio za svoga naslednika. U rimskom društvu je bio skorojević koji je svojim trudom izbio u prve redove rimskih državnika poslednjih dana Republike, Dobio je počasnu titulu „otac otadžbine" (pater patriae) kada je godine 63. p. n. e. suzbio Katilinin pokret. Činovničku karijeru je pretrčao — svaku službu je dobijao sa najmanjim brojem propisanih godina. Bio je častoljubiv i veoma ponosan na svoje uspehe, ali je za to imao dovoljno razloga. Njegov lični protivnik Salustije, i sam odličan stilista, nije ga priznavao za najrečitijeg Rimljanina. Tu je ocenu istoričar Salustije, dao Katonu Starijemali je Ciceronova besednička slava daleko nadmašila Katonovu, a Ciceronova proza ostala je kroz vekove najuticajniji uzor za evropske književnike. Imao je već dvadeset i pet godina kada je 81. p. n. e., pošto su aristokrati sa Sulom pobedili, počeo svoju advokatsku karijeru. Putuje na grčki Istok. Iz filozofske škole prelazi u retorsku, iz Atine na Rod gde sluša slavnog profesora besedništva Molona. Vraća u Rim i započinje stvarno svoju karijeru, sa dvadeset i devet godina. Ciceron prevazilazi obrazovanjem rimske političare i aristokrate prvog reda. Ali pored sveg zanimanja za teorijska pitanja i naučnu problematiku, Ciceron je Rimljanin, stran dubokoj i upornoj potrazi za istinom i saznanjima koja odlikuje stare grčke filozofe, dajući pravac i sadržinu celom njihovom životu. Godine 47. p. n. e. razvodi se od svoje žene Terentije c kojom je decenije proveo u braku. Najteži udarac za njega je bila smrt njegove kćeri Tulije, kojoj je u tim godinama sve veće osame bio veoma blizak. Kao šezdesetogodišnjak potražio je utehu u filozofiji. Sastavlja na brzinu filozofske spise — upola kompilacje — o ljudskoj sreći i sudbini, o prijateljstvu i starosti, o moralnim obavezama i teološkim pitanjima. Ne zaboravlja na svoje političke ideale. Posle Cezarove pogibije ponovo stupa na političku pozornicu kao protivnik Antonijev i sastavlja svoje Filipike. Imao je šezdeset i dve godine kada je sa velikom žestinom, ali podjednako kolebljivo kao i ranije, zaigrao igru u kojoj je već jednom izgubio. Između Oktavijana i Antonija, kao nekada između Pompeja i Cezara, Ciceron će opet izgubiti kada se protivnici udruže. Borba je bila kratka. Oktavijan i Antonije stvaraju sa Lepidom drugi trijumvirat. Cicerona proskribuju. On napušta Rim, ali su ga 43. godine st. e. uhvatili i ubili.
|